|
|
| < | studeni, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
>riba sam u horoskopu-to ste možda i sami primjetili
>zaljubljena sam u krasnu osobu s kojom sam dugo i koju bezuvjetno i jako volim
>volim umjetnost,fotografiju i glazbu
>kreativna sam
>ovisna sam o čokoladi i o ljubavi
>blog sam otvorila slučajno,nisam znala šta radim,ali sad mi je drago zbog toga
>nadam se da će vam se svidjeti moje teme
>to je sve :)
evo trill me kritizira pa da napišem još koju riječ..
život mi se počeo mijenjat.. preselila sam se. sad živim sama u malom unajmljenom stančiću.. radim u videoteci gdje imam najboljeg šefa na svijetu.. za 6 mj do godine dana imam namjeru dić kredit pa si kupit neku garsonijeric,ipak će biti moja.. a za koju godinu ćemo valjda moja ljubav i ja počet gradit kuću malo izvan grada.. sve to zvuči lijepo,nadam se da će tako i ispast.. ustvari vjerujem da hoće jer ja vjerujem u Njega i uvijek je do sad bio uz mene.. uvjerila sam se da puno puta stvari neidu onim tokom kojim bi trebale ić ali na kraju sve ispadne kako je prvotno zamilšljeno..
imam još jednunovost koja me veseli.. rujana jeger (ona koja piše kolumne u cosmu) izdaje novu zbirku svojih pričica (prva se zvala posve osobno). to me veseli,jer je ona jedina (osim vas na blogu) koju baš volim čitat.. obožavam način na koji ta žena piše.. baš mi je zakon..
to je to za sad.. moram polako ići svojoj kući a komp je kod mojih :)
big big kiss!!!!
ovo je tema o kojoj bi se moglo puno napisati jer većina žena doma ima puno puno cipela. različiti modeli,materijali,beskonačne kombinacije boja i one jednostavne jednobojne,neutralne,crne..
neću pisati o njima,nego o odnosu između nas i cipela.
nisam jedna od onih koja svaki mjesec ili svaka tri mjeseca kupi jedne nove.. mogu na prste jedne ruke izbrojati koliko ih imam doma (uključujući i sandale).
ionako sam uvijek u tenisicama..
ali volim cipele.. kad god prođem kraj izloga s obućom moram ih pregledat,divit im se.. pa neke i poželim.. ne bi ih kupila,ali tog trena ih poželim.. kao da je to nešto normalno,urođeno u žensku genetiku.. jesmo li sve takve? živi li carrie iz "seks & the city" u svima nama? ima li žena koje uopće ne gledaju cipele??
ovi "zimski" dani su za nas trgovce smrt! ljudi slabo kupuju pa se mi većinu vremena samo dosađujemo.. pogotovo u popodnevnim satima.
tako smo se neki dan moja kolegica i ja,iz dosade,priljepile za izlog i gledale krpice na tržnici..
kako je ove godine zlatna boja in,tamo su bile kojekakve zlatne torbice majice i sl. nisam obožavatelj žutog zlata pa smo počele razgovor o tome.. kažem ja da mi to i nije tako ružno kad netko zna nosit,skombinirat i kad mu stoji.. nekim plavušama ta boja jako lijepo pristaje.. i ženama drugih boja kose ponekad pristaje,ali ja baš znam jednu lijepu curu s plavom kosom koja nosi zlatne boje,naušnice..
ali mi je totalno ružno kad netko tu zlatnu boju ne uklopi s ničim na sebi.. pa ni s običnim zlatnim naušnicama.
"pa.. ti i nemaš neki stil!!" ona će meni. hm.. da,to je istina. oblačim se najčešće najobičnije. traperice i neka majica,i to je to. znam si nekad dat truda oko oblačenja ali nemam prepoznatljiv stil. osim 5 lančića koji uvijek vise za mojim vratom. ali to nije to. i nije mi žao. meni je dobro. ja sam sebi lijepa i zgodna. a to šta stavim na to svoje lijepo tijelo.. manje bitna stvar!
kažem ja njoj da je meni bolje da se netko "fura" kao ja,nego da nabaca na sebe `ništa s ničim`.
isti dan idem doma s posla kad ispred mene 3 cure od nekih 16 godina. jedna od njih mi je posebno zapela za oko. ustvari,ono što je imala obučeno mi je zapelo za oko. bila je to zelena suknjica,crna jaknica,smeđe hulahopke i zlatne balerinke! nasmijala sam se tiho sama sa sobom i pomislila.. bolje je biti bez stila!!
prijateljski odnosi su mi oduvijek bili važni u životu,ako ne i najvažniji. ulagala sam mnogo u njih,trudila se biti dobar prijatelj,a isto tako i sklapala nova prijateljstva..
s godinama sam često bila "izigrana" od prijatelja i još češće povrijeđena..
najgadnija situacija je bila kad sam saznala da mi moja najbolja prijateljica sve mulja.. sitnice su to bile,ali bolno je kad shvatiš da netko nije ono što si mislio da je i kad shvatiš da je sve to bila samo tvoja iluzija prijateljstva..
taj odnos sam raskinula.. ne nekom svađom,nego onako,kako to odrasli rade.
nakon više od godinu dana ta osoba mi se javila.. sa željom da joj oprostim..
i jesam,nakon malo mozganja.. sad ispočetka stvaramo novi odnos s kojim sam zadovljna. ne očekujem ništa,ne želim ništa.. zadovoljna sam sa svime,a prvenstveno sa sobom.
druga osoba koju bi rado spomenula je dečko koji mi je nekoliko godina bio poput brata. zavoljela sam ga. imali smo nešto vrijedno i puno pozitivnih osjećaja. no on je polako upadao u "krivo" društvo. uz svu našu dobru volju,i svo natezanje nismo ga izvukli. našao je nove prijatelje,novu zanimaciju-drogu. to je u početku bila marihuana. i uvijek mi je govorio kako to nije droga,da ja nemam pojma itd. nekoliko puta se vraćao starom društvu,"želio" se izvuć iz toga ali imao je te "prijatelje" koji su bili u tome a on ih nije mogao ostaviti. digla sam ruke skroz. jer.. koliko puta mogu ispast budala??
ja puno.
sada,nakon cijele godine što sam ga povremeno viđala na cesti (u svakakvim stanjima),on mi dođe i kaže da je prestao. da želi da budemo prijatelji..
on je narkoman,konzumirao je sve.. do kraja-heroin.
ima 19 godina.
kako ne oprostiti nekome tko te treba?! kome si možda jedini spas?
neću opet biti ona koja ga izvlači,ne traži to od mene. želi samo da budemo prijatelji.. i po neznam koji put,prihvaćam ga raširenih ruku,s nadom da će se izvuć. nisam glupa,znam da to nije uopće jednostavno,ali smatram da je već priznanje svega i shvaćanje tko su mu prijatelji,napredak. glupa sam. jer i dalje nemogu i neželim priznati sama sebi da je to ono što se inače u filmovima događa,a i tamo se mnogi ne izvuku.
ali ja sam prijatelj,to je moj put.. svi su uvijek dobro došli na taj put..
pussa vam svima
sutra mi je rođendan!! famozni dvadeseti!
gledajući unazad zadovljna sam svime što sam postigla u životu do sad..
ostat ću skromna kao to sam bila pa će mi i ubuduće biti dobro :). neću promjeniti nick jer mi,na neki način,pristaje.. dokaz tome je i činjenica da me i roditelji u zadnje vrijeme često zovu "beba"..
napravila sam tortu.. bebastu:rozu!! hehe
puno vas pozdravljam i volim..
a sad moram ić peć kolačiće..
evo odlučila sam vam reći nešto o sebi..
mlada sam.. 02.03. ću navršiti 20 godina.. ali bez obzira na to prilično sam odrasla,jer me život nikada nije mazio. kao dijete nikad nisam bila bezbrižna jer sam bila svjesna svega što se događalo oko mene,a nije bilo onakvo kakvo bi nekom poželjela..
s godinama se sve počelo pomalo slagat.. sa 16 sam se zaljubila u Njega. nije bio prvi za kojim sam izgubila glavu,jer sam po prirodi zaljubljiv tip.. :) ali bio je prvi koji se toliko zaljubio u mene..
od onda počinje naša ljubavna priča koja je poput bajke. prave bajke.. s njim iz dana u dan proživljavam sve one romantične dramice koje gledamo na tv-u. stvarno me usrećuje,a i ja njega.. davne 2003. on je bio povuen dečko koji je u životu imao samo dvije stvari,a to su bili prijatelji i stari tomos motor.. onda sam se pojavila ja i postala prva.. uvijek mi je pričao o motorima i autima,to mu je strast.. i tu ljubav je s vremenom prenio i na mene.. često je spominjao kako će jednom imati yamahu r1. činilo mi se neizvedivo,s obzirom na plaće u našoj državi.. a još više zato što je namjeravao ostvarit svoj san do svoje 20.
moj dragi će imati 20 godina za mjesec dana..
jučer smo bili u zagrebu.. vrijeme je bilo grozno,kvačilo na autu je štekalo,kao da je sve bilo protiv nas.. tamo smo se uputili kako bi kupili motor.. i tako je moj dragi od jučer ponosni vlasnik yamahe r1. njemu se san ostvario.. možda bi se i vama vaši ostvarili kad bi ih tako jako željeli.. ne trebeli,željeli..
jer i meni se moj ostvario.. meni je najveća želja u životu bila da budem sretna u ljubavi.. da me netko voli zbog toga što jesam.. i dobila sam to.
sad mi je život otprilike onakav kakav bi trebao biti. jedino me muče česte svađe sa tatom.. to me jako muči..
toliko da ponekad ne želim više živjeti.. a onda mrzim to što me On toliko voli.. jer zbog njega znam da moram živjeti..
večeras je na tv-u film "story about us". ja sam ga gledala već nekoliko puta,pa bi vam ga preporučila..
budite mi dobro..
pussa
neki dan sam slučajno,slušajući radio na poslu,čula kako se u hrvatskoj znatno povećao natalitet s obzirom na 2004. godinu. to smatram jako pozitivnom stvari,iako mortalitet i dalje vodi na ljestvici.. :)
ni malo čudno s obzirom na financijsko stanje u državi,koje po istraživanjima uopće nije loše,jer prosječna plaća iznosi 4500 kn. koliko vas ima toliku plaću ili veću? i na kojem položaju? ja sam na prijašnjem poslu zarađivala 1600 kn,pa sad kad imam 2500 sam sasvim zadovoljna..
i još kažu na radiju da su žene počele starije rađati,sada rađaju sa 27..
ne znam gdje,jer ja oko sebe sve češće viđam cure od 17,18 godina koje iščekuju svoju bebu.. onda je moje vrijeme već prošlo.. :) ne znam kako oni razmišljaju,ne mogu shvatit kako misle da će to djete živjeti?! rađaju svojim roditeljima?
sve mi je to jako van pameti,pa sam radije za to da imamo manji natalitet,pa da sve ide svojim tokom,onako kako treba..
svima vam saljem zagrljaj
bobo je bio osoba koju sam prvi put srela u trećem razredu osnovne škole.. svidio mi se.. nakon toga je kroz cijeli moj život bio negdje sa strane.. živio je u zgradi blizu moje,išao u istu srednju,poznajem mu skoro cijelu porodicu,i na krju je radio s mojim dragim.. bio je jako draga osoba,a površ svega bio je jako živ,vrckast,simpatičan.. i iako se nisam puno družila s njim,bio mi je jako drag..
prije tjedan dana zazvonio mi mobitel. zvala me cura s kojom više nemam previše kontakata,i nakon malo bezveznog čavrljanja mi rekla:bobo,znaš bobu? poginuo je u saobraćajnoj nesreći.
prviše me osjećaja preplavilo.. ne mogu to objasniti.. tek sad sam svjesna (recimo) da ga više neću sretati. imao je samo 19 godina.. i nema ga više.. u sekundi je otišao..
i onda kako da se ne zapitam šta je poslije smrti? vjerujem u nešto,svi vjerujemo,ali posumnjam.. voljela bi znati gdje je bobo sada? jeli svojevoljno otišao? zna li koliko mi je teško bez obzira što nismo bili bliski?
i sad su mi suze u očima,i nije me sram.. ni malo..
bio je nešto posebno,i bez obzira što ga više nema,uvijek će biti dio mojih uspomena.
R.I.P
već neko vrijeme pokušavam dokučiti zašto su light proizvodi postali toliko rašireni.. počela sam primjećivati koliko i moji doma kupuju upravo tih proizvoda.. kad malo razmislim mislim da je sve počelo od light cigareta,možda se varam ali meni su upravo one "prve" u sjećanju. a sada kad se osvrnem oko sebe tu su light sokovi,mlijeko light,jogurti,majoneze,margarini.. ja ne želim jesti nemasnu majonezu (mada ne vjerujem da ima puno manje masti od one obične) ali to me nervira,jer većina stanovništva danas kupuje takve proizvode.. neki ih kupuju zato što su najčešće jeftiniji (pr. moja baka kupuje jogurte light iz tog razloga) a neki jednostavno ni ne obraćaju pažnju na to jer su ti proizvodi previše rašireni..
nebi htjela nekoga uvrijediti ovim postom jer možda i od vas ima onih koji paze koliko masnoće i kalorija unose u sebe,ali to je druga stvar. zato smatram da je u redu da postoje light proizvodi ali ipak je njihova raširenost pretjerana,ne mislite li?
pozrav svima,i za informaciju kosa mi je sad tamno ljubičasta ali vjerujem da neće puno proći i da će porozit
kao što vidite promjenila sam dizajn (i boju kose ),i baš sam sretna zbog toga..
kako vam se sviđa ovo? meni je ok iako nisam u ljubavno kaosu (na sreću),ali je jako kreativan dizajn i to mi se sviđa.. malo mi više liči na mene nego onaj prošli..
toliko toga vam moram napisat ali sad nemam vremena.. već i meni to glupo zvuči,ali šta ću kad je tako.. šaljem vam VELIKU pusu
p.s:hvala olaF